utorak, 21.02.2012.

SUZE BISERNE



Suze biserne

Suze su............biseri duse
Prozirna zrnca pjeska
Sto zuljaju u kutu oka
Dok vani hladna Bura puse

Suze su tu.........da olaksaju
Pute utiraju prastanju
Da usne pripreme na osmijeh
A niposto ne da se skrivaju

Suze biserne............tecite
Odnesite s duse ovi piz
Operite lice od tuge
Radosnu vjest svima recite

Sunce se nastanlo......... u ocima mojim
Svojim zrakama osusillo mokre obraze
Dok me je njezno..............On
Grlio rukama svojim

- 00:14 -

Komentari (23) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.02.2012.

SUZE LEDENE

SUZE LEDENE

Zaledile su se suze
U ocima mojim...
Dusa je prazna
I boli...

Srce se slama
A iz grla se ote
Njemi krik samoce....

Zaledile su se suze
U ocima mojim...
U dusi nemir
Se siri...

Srce je pritisla tuga
A tjelo se
Trza u boli....

Tecite suze , suze ledene
Odnesite ovaj
Nemir iz duse....

Isperite tugu
Iz srca mog...

Da mi osmijeh opet
Poljubi usne...
A u umorne oci
Vrati se sjaj....



SAMOCA

Samoca kao tezak kamen pritisce moje bice.....
Pokusavam joj pobjeci....al ne mogu...
Svuda oko mene je....u svakom kutku moje duse...
Ruku pod ruku s tugom....
Dok vani hladna bura puse....




TUGA

Tuga....ta vjecita pratilja sreci...
Zasjeni pogled u trenu...
Pa iz ociju slapovi
Bisernih rijeka krenu....


- 23:27 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 10.02.2012.

Hrvatski jal....

Ovo je odgovor svima, koji po raznim portalima , ostavljaju neumjesne komentare ,
nazivajuci nas dalmatince linima i fjakastima.......a sve glede nevrimena koje je
pogodilo Split i Dalmaciju.....
Prije par dana je na TV Dalmaciji gostovala ravnateljica baleta splitskoga HNK ,
gospodja Almira Osmanovic, koja dobro zna sta je prava zima i snig.....
Kaze da je iz ST-a u ZG otisla dan prije nevrimena , te da je na televiziji
pratila stanje u ST-u, i da joj se nije ucinilo tako strasno..........sve dok nije
dosla nazad u ST.....
.............Znate kako je prozvala grad podno Marijana..........SPLITANIK...........jer
da je stanje u gradu naprosto katastroficno .........!!
Nije istina da ljudi u Splitu ne ciste isprid objekata u kojima stanuju............samo
je SRAMOTA ......to priznajen.....jeli......da gradske vlasti , na celu sa opnim
Ricavin i njegovon bahaton sekon i inim poslusnicima ........tek unazad par dana ,
ajmo rec , nesto , ka ono rade .....!
Sramota za drugi grad po velicini u Hrvatskoj......!!
Kazu oni IZNENADILO NAS !!!
Za gospu blazenu , a 5 , slovima pet dana prije nego je pa snig , na TV-u
non-stop upozoravali da ce past.....!
EEEEEEEEEEEE da se bilo pripremit , ne bi meni cer pala i iscasila lakat......!!
Za informaciju sveopcen pucanstvu , moja malenkost je , slusajuci naputke
mjerodavnih ,dan prije sniga , lipo namirila u kucu sve sta joj triba......
Tako da nisan morala niti izlazit bez vece potribe.....
A neku vece mi je po cer dosla hitna, jer prilazne ceste ,koje vode ka mom
kvartu...........nisu ociscene....!!
To su van , inace,, javne povrsine i zna se ko bi ih triba ucinit prohodnima.....
Gradjani su imali volju za cistit................ali nisu imali s cim.....zato sto po
portunima niko nije ima najobicnije lopate!!!
Zato dragi moji kontinentalci .......nemojte dizati tenzije.........ovo nije dobro vrime
da se medjusobno vridjamo .....
Dalmatinci su posteni i radisni ljudi , izuzev par kukolja .....!!
Kamen su krcili da bi svoju dicu othranili....!!
Zato , vodu u usta i manje parlat......kako bi reka stari svit....!!
Svi smo mi , od hrvatskog Podunavlja , Slavonije , priko Zagorja , Like , Istre ,
Primorja pa sve do Dalmacije PONOSNI HRVATI ......i moramo se kao takvi
medjusobno uvazavat , a ne izmedju sebe prosipati hrvatski jal.......koji nas je
toliko puta , kroz nasu bremenitu povist..........stajala glave ......!!!
E moj narode......na kraju.....sta reci.....napisah pismu.......da nas podsjeti......tko
smo i kamo idemo......!!


VILA VELEBITA

Tisina pritisce mi misli
san se trza i otimlje...
poput ljubavnika
milujuc mi kapke pospane...

.......Ali....ne...
U kutu duse osjetih sum...
treptajem oka opazih
bice cisto , prekrasno...
satkano od svjetlosti
njezne...mekane...

Na umnom celu
kruna joj blista...
oko vitkog vrata
koralja CRVENOG niska...

Na BIJELE grudi
ruke je u molitvi sklopila...
dok je iz PLAVOG mora
meni u sne dohodila....

...Ja sam vila
Velebita stine...
...Cuvajte mi
nase rodne njive...
...Cuvajte mi
i sume i gore...
...uzburkano
nase plavo more...

...Zaklinjem Vas
bozijom milosti...
...svoje nedaj
tudjim se ne hvasti...

Tako zborec
Velebita vila...
u more je
plavo zaronila...




- 14:20 -

Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29        

Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Komentari On/Off

Opis bloga


Modri odraz vilinske planine....
zagrljene blistavim kaskadama
smaragdne rijeke.....

Dnevnik mojih traženja
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Sve napisano na ovom blogu
je mojih promišljanja odraz ,
a svaka sličnost sa stvarnim
životom je namijerna...

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Linkovi


GOSPE RIBARA, TEŽAKA

Gospe slušaj šapat mora,
jecaj škrapa, drhtaj broda.
I posveti naša poja,
da nam uvik bude roda.

Gospe slušaj vapaj bure,
koja ne da živit, spati.
Te odagnaj dane sure,
i bonacu hridi vrati.

Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati

Gospe gledaj suve mriže,
parangale, vrše, osti.
Ribar šuti, gnjev ga stiže,
i običnim danom posti.

Gospe spasi našu viru,
široki su ti hrvatski žali.
Gospe kaži pute k miru,
da nas sutra ne prikriju vali.

Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati.

šmrika

.......

OSTANI TU I BUDI POSKOK

samo tu možeš biti poskok
budi poskok
ovaj gologuzi kamen
samo poskok obraniti može
Poskok zna dubinu pukotine
i visinu užarene stijene
litica do litice
poskok do poskoka
poskok brani svoje pojilište i svoje gnijezdo
i nije licemjer
i nije kurva,
budi poskok
i nije kalkulant
i nije prevarant
poskok se sunča u svom kamenom stanu
i želi mir u svojoj kamenoj domovini
poskok neće ujesti sunce
poskok kažnjava uhode
istiktivno
jednostavno
bez proračuna
precizno
neiscrpno
to je to
budi poskok
ni mudar ni blesav
ni kratkovidan ni dalekovidan
budi poskok
neiskorjenjiv
i rađaj poskoke
i rađaj poskoke za svaki kameni nagriz
za svaki škrip
za svaku kamenu opuzinu
za svako kameno dlanište
za svaki kameni štit
za svaki piljak
na jednog provalnika kamenih škrinja
stotinu poskoka
ostani tu i budi poskok
ne vođen-zmija u svijetu kreketavaca
budi poskok u svijetu kamenih pradjedova
kamenih orača i pjevača koji bosi gaze tvojom kamenom stazom
budi poskok u suživotu sa krvavim kamenim palcima
sa suhim kamenim vinogradarima
to je to
budi poskok
i obranit ćeš sunce bez kojega ne možeš
to je to
samo to
budi poskok
u zazidi kamenoga krova
na glavici iznad sela
svojega i mojega
ostani tu i budi poskok
to je to poskok

Autor: Ivan Vidović

........

VILA VELEBITA

Tišina pritišće mi misli
san se trza i otimlje...
poput ljubavnika
milujuć mi , kapke pospane...

.......Ali....ne...
U kutu duše , osjetih šum...
treptajem oka opazih
biće čisto , prekrasno...
satkano od svjetlosti
nježne...mekane...

Na umnom čelu
kruna joj blista...
oko vitkog vrata
koralja , CRVENOG niska...

Na BIJELE grudi
ruke je u molitvi sklopila...
dok je iz PLAVOG mora
meni u sne dohodila....

...Ja sam vila ,
Velebita stine...
...Čuvajte mi ,
naše rodne njive...
...Čuvajte mi ,
i šume i gore...
...uzburkano ,
naše plavo more...

...Zaklinjem Vas
božijom milosti...
...svoje nedaj ,
tuđim se ne hvasti...

Tako zboreć
Velebita vila...
u more je
plavo zaronila...

necmenjanka

.......

PJESMA MJESECU

Pjesma Mjesecu lutalici objesnom ,
što pojavom svojom mene opčara...
I dok svijetlošću me obasjavao jasnom ,
shvatih da to je još jedna prevara....

I sada sa neba podrugljivo on gleda ,
šeretski meni se smijući u lice...
Znajuć da njegova bit će pobjeda ,
prosuo je čarobni prah nesanice...

Ka kraju neba polako sad
plovi ,
dok Danica mu pokazuje pute...
Srebrenom mrežom zvijezde kad ulovi ,
sakriti će njih poda svoje skute..

Na postelji će od mjesečine spati ,
da i sutra može po nebu skitati...

nečmenjanka

....

ČUVARICE

Matere naše
U crno zavijene
Krunicu prebiruć
Tiho moleć Boga

Čvršće od stijene
Uspravno stojeć
One branik su
Doma svoga

Nema zemne divote
Bez ljubavi i žrtve
Zato ognjišta čuvajuć -
Mole se za mrtve....

necmenjanka

.......

Od vikova Krka dura ,
Pod Prominom , do svog slapa
Do Skradina kapi gura -
Sa moren se tada stapa...

nečmenjanka

......
.
RUKE MOGA DIDE

Ruke moga dide
Ko koštel u dvoru
Stare
Znale su providit
Osmjeh
Za sve naše
Nestašluke male

Ruke moga dide
ko grane koštela
Vita
Znale su grliti
Nježno
Bez da za
suze u očima
Pita

Ruke moga dide
Životom izborane
Meke
Znale su ljubav
Pružiti
U dane posustale
Neke

Sve bi na svitu
Sad dala
Da te ruke opet
Dušu mi
Dirnu

Ali one spokojno
Tiho
Za mene
Mole se
Svetom Martinu.....

nečmenjanka

..........

VAPAJI RASPETE DUŠE

I sama
Kroz život upoznah
Svih
Devet krugova
Pakla

Svaki od njih
Je pao
Na moju dušu
Koju ljudska
Je zloba takla

Kao Feniks
Toliko puta izgorih
Od praha potekla
U prah
Se nanovo pretvorih

I sama
Kroz život upoznah
Zlo
Što čistu mi dušu
Ište

Suzama
Svojim se othrvah
Što
Dušu mi
I danas tište.....

nečmenjanka

.....

PSI RATA

Psi rata su zalajali....
Iz utrobe prestravljene matere
čuje se krik nerođenog diteta....
Sve je utihnulo ...
u samrtnoj tišini odzvanja jeka
.....ubij.....satari....!!
Zviri ljudske , digle su glave....
njuše krv....nevinu.....toplu....
Razjapile su čeljusti ....
reže...urliču...kunu...proklinju...

Oči naših mrtvih ratnika
u grobovima plaču.....
suzama njemim.....
Zar život svoj su dali utaman.....
mrtve usne ....odgovor ištu....?!
Zar krv su svoju lili .......za koga...
raspuklim glasom .....u tišini viču !!

Psi rata su zalajali...
od užasa ...
nebo nad nama se raspuklo....a
zrak se pretvorio u tisuću
plamtećih oganja.....
što...peču...razdiru....!
Pomahnitali stvorovi , pesnice stišću.....
u bisu vičuć.....uništi...zakolji...!!
Raspadnute lešine iz grobova dižu....
nevideć....u svojoj mržnj....
da njihove vlastite kletve ih
stižu...
..
Napisano u znak protesta
zbog neljudskog ponašanja
Srpskih navijača ,
na rukometnoj utakmici
Hrvatska - Srbija

nečmenjanka

......

MATERE NAŠE

Matere naše
u crno zavijene ,
krunicu prebiruć
tiho mole Boga ,
da zaštiti zemlju nam
svetu...
Da očuva znamen
roda Hrvatskoga......

nečmenjanka

.......

STARA OSKORUŠA

U vinogradu onkraj puta ,
Oskoruša stara stoji....
I dok oblak nad njom luta ,
samačke dane broji.....

Prignula je grane vite ,
o težine , o svog ploda....
Di su ruke žuljevite ,
da poberu toga roda....

Svuda drač je nabujao ,
zagušio trse rodne....
Kada rat je prohujao ,
slomio je ruke plodne....

Ruke koje posadiše ,
stablo stare Oskoruše.....

nečmenjanka

.........

SVI MI....

Svi mi imamo svoje vrelo slutnje ,
svi krijemo svoje breme tuge....
I dok šake stišćemo od ljutnje ,
gutamo žuč ljudske poruge.....

Svi mi žudimo ka zvijezdama poć ,
u svojim malim životima ogrezli....
Ne vidimo koliko je tamna noć
i da su nam prsti od zime ozebli.....

Svi mi želimo samo blještavilo tame ,
ne pazeći koga gazimo pritom....
A treba nam samo pola paše jame ,
kad kraj nam životu dođe tom....

Životu , koji zamke stavlja nam na put ,
dok mi ga obijesno trošimo usput.....

nečmenjanka

......

ZAR SMO PROKLETI.....?

Kako je samo krhka ljudska duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Što ljude tiijera da bezosjećajno uništavaju , sve ono dobro
što im je Božijom voljom dano..
Zar smo prokleti.....?
Zašto ne možemo biti u miru sa sobom i drugima ?
Zašto imamo poriv da uništavamo , da rušimo , da satiremo
svaku i najmanju naznaku dobrote u sebi ?
Što je to , tako mračno , gusto , neprozirno - što nam neda
da sačuvamo onu malu iskru sreće , za kojom inače cijeli svoj
život tragamo ?
A kada je nađemo , u većini slučajeva je ne znamo , .ili ne
želimo sačuvati - navikli na očaj , navikli na jad .
Izmučena Duša ne može pojmiti sjaj smiraja .
Uronjena u patnju svakodnevnu , .ne prepoznaje bljesak sreće .
Skrivajući se iza tuge - Duša nam polako , ali sigurno , odumire
pretvarajući se u nešto tvrdo , oporo .
Zar smo prokleti....?
Zašto ne možemo , .otvorenog srca prihvatiti ljubav ?
Čega se bojimo , nesvjesno gurajući od sebe sve drage
ljude , gazeći po njihovim iskrenim osjećajima ?
Zar Duša mora ovoliko boljeti , rastrgana između
ljubavi i mržnje ?
Što je to , što nam neda da se prepustimo sreći ?
Od čega biježimo , panično rušeći sve oko sebe - ne pazeći
koga ćemo pri tom povrijediti čije ćemo srce zgaziti ?
Kako je samo krhka ljudska Duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Raspeta između dobra i zla........

nečmenjanka

.......

SUZE LEDENE

Zaledile su se suze
U očima mojim...
Duša je prazna
I boli...

Srce se slama
A iz grla se ote
Njemi krik samoće...

Zaledile su se suze
U očima mojim...
U duši nemir
Se širi...

Srce je pritisla tuga
A tjelo se
Trza u boli...

Tecite suze , suze ledene
Odnesite ovaj
Nemir iz duše...

Isperite tugu
Iz srca mog...

Da mi osmijeh opet
Poljubi usne...
A u umorne oči
Vrati se sjaj...

.....

nečmenjanka

Designed by In Obscuro